četvrtak, 23. veljače 2012.

kada MINDESTENS, a kada WENIGSTENS?


Iz vlastitog iskustva u nastavi utvrdio sam kako je ponekad teško ad hock polaznicima ukazati na razliku između dvije gotovo jako slične, a ipak tako različite riječi odnosno dva priloga u njemačkom jeziku. Prevodeći tekstove s hrvatskog na njemački jezik,  prevoditelji često puta imaju problema i nedoumica kada treba upotrijebiti MINDESTENS, a kada WENIGSTENS. Ovim kratkim uvidom pokušat ću dati jasniji uvid o razlikama između ove dvije male rječice.

Rečenica glasi:                                   " Ich verdiene HRK 7000.“








 


Der eine antwortet "Ich habe wenigstens genau so viel". 
Der zweite "Ich hab mindestens genauso viel".



Was ist positiv und was ist negativ, wann verwende ich mindestens, wann wenigstens?

MINDESTENS                                                                                   WENIGSTENS
  •   ukazuje na nakanu, UTVRĐUJE, daje opciju
  • se odnosi na nešto brojivo, ni u kojem slučaju manje od
  • često uz količinu, vremenske odrednice, mjerne jedinice  i sl. 
  •  isključivo u tehničkim tekstovima jer izražava minimalan uvjet/zahtjev 
  •  se opisuje sinonimom „mehr als“

  •  wenigstens određuje minimum koji se očekuje, ispod kojeg se ne može, ali svakako može više
  • često uz brojeve 
  •  je potvrda, nalog 
  •  može označiti naše zadovoljstvo nečime, ali očekivali smo malo iznad toga, označavaju se veća očekivanja nego kod mindestens 
  •  wenigstens se u Dudenu opisuje sa sinonimom   „zumindest, immerhin"



Falsch: Er ist mindestens klug, hat wenigstens einen IQ von 120.
Richtig wäre: Er ist wenigstens klug, hat mindestens einen IQ von 120



Ich möchte MINDESTEN 3 Geschenke zum Geburtstag. (2 oder 1 tun es auch)
Ich möchte WENIGSTENS 3 Geschenke zum Geburtstag (4- 10 wären mir lieber)

Mindestens 10 Liegestütze hast du gemacht. Es war ein Erfolg! Es waren mehr als 10 Liegestütze.
Wenigstens hast du 10 Liegestütze gemacht. Es war kein Erfolg. Ich hätte mehr Liegestütze erwartet, aber zumindest hast du welche (10) gemacht.


Der Bewerber soll mindestens zwei Fremdsprachen in Wort und Schrift beherrschen. (zwei Fremdsprachen sind die untere Grenze).
Der Bewerber soll wenigstens zwei Fremdsprachen in Wort und Schrift beherrschen. (zwei Fremdsprachen sind die untere Grenze, es wird aber eigentlich mehr von ihm erwartet.)



Du hättest dich mindestens entschuldigen müssen.
Die Fahrt dauert mindestens 3 Stunden.
Die Terrasse ist mindestens 100 qm groß. (könnte auch größer sein)
Die Temperatur beträgt hier mindestens 15 Grad.



Du könntest wenigstens deine kranke Mutter anrufen! (aber auch besuchen)
Wenigstens regnet es nicht mehr. (Es ist noch nicht total sonnig, aber wenigstens regnet es nicht)
Wenigstens etwas! ( auf keinem Fall MINDESTENS etwas)
Jetzt weiß ich wenigstens, warum.
Die Feier war langweilig, die Musik war schlecht. Zumindest / wenigstens war das Essen gut.
Ich habe wenigstens dreimal geklopft. (aber sicher mehr)/ das kostet wenigstens 300 Euro.



Nadam se da je ovim kratkim pregledom barem malo jasnije kada upotrijebljavamo jedan, a kada drugi prilog. Također sam ovime želio omogućiti kako u bilo kojem trenutku ako imate dvojbu možete na jednom mjestu pronaći moguće objašnjenje kada se odlučiti za jedan od ova dva priloga te si time olakšati posao.

Do skora.


Ivan Petric

Recenzent: Marija Trnačić Bešlić

ponedjeljak, 13. veljače 2012.

Kako uče odrasli polaznici?

U prošlom sam članku (objavljen na http://www.educentar.net/HR/Articles/Details/10247/EduCentar-intervju-Ivan-Petric-Skola-stranih-jezika-Angla)
pisao jednim dijelom i o tome kako se predavači svojim radom prilagođavaju potrebama poslovnih ljudi. Ovim ću člankom pokušati pojasniti što je to dobra nastava jezika u poduzeću i kako uče odrasli poslovni ljudi, odnosno odrasli polaznici.
Odrasli polaznici često žele steći znanja o specifičnim sadržajima koji se odnose na stvarne situacije: posao, brak, roditeljstvo, zapošljavanje, slobodno vrijeme i sl., dok se kod djece mogu primijetiti drugi motivi.  Dobar profesor osmišljava aktivnosti na temelju potreba i interesa odraslih polaznika. Prije samog predavanja potrebno je prikupiti informacije o sudionicima te saznati što ONI žele postići predavanjem, odnosno koje ciljeve žele ostvariti.
Bitno je da prilikom pripreme nastave za odrasle polaznike profesor ima na umu da svi polaznici, bez obzira na godine, dolaze s nekim životnim iskustvom te da su već stručnjaci na nekim područjima i žele naučiti vještine i steći znanja koja mogu primijeniti ODMAH u svojoj životnoj situaciji. Što su stariji, polaznici više cijene samostalno učenje. Uloga  predavača kod odraslih polaznika obuhvaća uključivanje u ispitivanje, analizu i donošenje odluke, a ne samo šturo prenošenje gramatičkih znanja.
U samoj je nastavi iskustvo odraslih polaznika bogat izvor za učenje. Aktivno sudjelovanje u planiranim aktivnostima treba biti srž metodologije poučavanja (rasprave, rješavanje problema, analiza stečenih iskustava i njihova primjena u radu ili životnim situacijama). Također je jako važno da predavač poznaje područje rada svojih polaznika. Ako radite na primjer u bankarskom sektoru bilo bi poželjno da znate što je to tranša trezorskih zapisa, razlika kredita i zajma i sl. jer preko tih poznatih stvari polaznici lakše savladavaju nove stvari. Valja naglasiti da je vrlo važno da profesor nove gramatičke strukture uvodi s pomoću poznatog vokabulara i obratno. Sam predavač mora cijeniti učenikovo iskustvo i stvoriti ozračje ispunjeno uzajamnim poštovanjem i podrškom pri učenju. Treba poticati uzajamnu suradnju i zabavu, a ne natjecanje između polaznika ili polaznika i predavača. Najčešća pogreška koju loš predavač čini i kojom na kraju uništi motivaciju je nedovoljan osobni kontakt s polaznicima jer tako sudionike pretvara u pasivne promatrače. Polaznici u takvim slučajevima loše reagiraju na kritiku i stvara se takvo radno ozračje da se polaznici osjećaju glupima ako postave pitanje.
Na kraju ostaje možda i najvažnija stvar koja je prema mom iskustvu možda najveći čimbenik kod poučavanja poslovnih ljudi. Nakon cjelodnevnog rada u uredu, poslovnih, a možda i privatnih problema, učenje nije lak proces. Tijekom dugogodišnjeg rada spoznao sam sljedeći proporcionalni odnos: USPJEŠNO UČENJE JE PROPORCIONALNO KOLIČINI ZABAVE kojoj pridonosi i sam predavač. Učiniti učenje zabavnim rezultirat će redovitim dolascima polaznika na nastavu, njihovom zadovoljstvom te stjecanjem novih znanja.


Ivan Petric